Metalik plava boja “s efektom” koja pri određenom kutu daje ljubičasti odsjaj je pravi “eye catcher”.
To je prvo što su ljudi komentirali: “kako je dobra boja”, pogovoto ženski dio populacije 😉









Marina & Domagoj – zakon ste 😉






Da, moje “radno mjesto” tog vikenda izgledalo je upravo tako.
Mali, sportski volan, kožom presvučena ručica mjenjača i SVA sjedala. Miris kože, miris premium klase. Barem toga vikenda osjećao sam se malo “hoch”, ili “komilfo” kak bi gospon Fulir rekel 😉







Ono što sam stigao vidjeti i isprobati su:
- Radio
- Muzika s USB stick-a
- Bluetooth
- Pregledavanje fotografija
- Praćenje potrošnje
Toga ima još hrpa, ali premalo mi je bilo vremena za udubit se u “settingse”, jer auto je samo zvao “vozi, vozi, vozi me!” 😉
To naravno nije jedini LCD, još jedan Vas čeka između brzinomjera i obrtomjera na kojem su informacije bitne za vožnju poput tempomata, potrošnje i trenutne brzine.
Cool je da izmjenom opcije na tom LCDu mjenjate i izgleda na centralnom za “plus jedan” korak tako da nikad nemate iste informacije na oba ekrana.
Dok je na jednom informacija o tempomatu, na drugom je recimo informacija o potrošnji.
Vlasnici pametnih telefona odmah će se snaći, jer su geste poput “slide” i “swipe” i ovdje prisutne 😉

Klima je stalno bila na 22 stupnja u AUTO modusu i na to se nismo nimalo obazirali što će reći da je “klima” odrađivala svoj posao besprijekorno.
I ne samo to, nego se permanentan rad klime uopće nije osjetio na performansama auta.

Kak je auto testni, pa sam htio maksimalno uživati na potrošnju se nisam nimalo obazirao, no sa zaslona se lako u svakom trenu moglo isčitati kolko trenutno trošite i koji vam je prosjek.
Uz stalno upaljenu klimu i 90% gradske vožnje nama je auto trošil cca 7.9 litara. Na autocesti pri 130 km/h potrošnja se vrtjela od 6.9 – 7.5 litara (tempomat upaljen cijelo vrijeme).
Lagana vožnja između 70 – 90 km/h se vrtjela od 3.5 – 6.5 litara.

Kožnati spojevi su sa neizostavnim svjetlim šavovima debelog konca koji izgledaju odlično 😉

“Feature” koji se ne susreće baš često u gradskim automobilima. Meni je taj krov bil super, samo sam moral paziti kak se oblačim, jer te sunce naravno fino osvjetli, pa se vidiš na van daleko bolje nego inače 🙂


Pali se naravno samo po noći, kroz dan je ugašeno.







Profilirane sjedalice, cool osvjetljenje kokpita, osvjetljena podnica (da vidite jel su Vam cipele čiste 😀 ), hrpa gumbića, super detalji poput “check” rotiranja kazaljki obrtomjera i brzinomjera, animacije prilikom paljenja LCDa. Ma auto je prepun što korisnih što “fensi” detalja koji jako vesele. Meni se dopalo da ima poseban pretinac za smartphone koji ga odvaja od recimo novčanika ili flašica za vodu.


Ono što sam na autu OBOŽAVAO:
- Boja – odlična, atraktivna i svježa
- Tempomat – kad se navikneš nema natrag 🙂
- Panoramski krov – daje nevjerojatan osjećaj prostornosti i prozračnosti
- Mašina – agilna i ne prerastrošna
- Profilirane sjedalice – svi modeli ih imaju, samo su ove još bile presvučene kožom
- Ekran osjetljiv na dodir – također prisutan u svim osim u najslabijem modelu
- Žmigavci – dovoljno ih taknut i odžmigaju 4 puta, ne moraju se uglaviti
- Dvoozonska klima – radi savršeno, tu se nema što dodati
- Zatamnjena stakla – wajf je mogla nahraniti malog Patrika na frekventnom parkiralištu bez znatiželjnih pogleda
- Prtljažnik – bez prepreka i “proguta” kompletna dječja kolica bez problema
- Ovjes – odlično izbalansiran između sportski krut i ležerno udoban
- Dizajn – 3V verzija mi izgleda bolje od 5V, ima taj neki “sportivo” štih
Što mi se nije svidjelo. E sad, da ne ispadne da ga samo hvalim, ali zbilja mu u ta 2 dana nisam mogel naći neku manu.
Ajde, ako baš idem cendrat recimo da bi rado videl 6 stupanjski mjenjač uz tu 1.6 mašinu i serijske 17″ felge. 16″ su čisto ok, ali 17″ bi mu pasale baš taman uz sportski štih.
Cijenu mu još ne znam, ali pretpostavljam da bi ona isto mogla ići u ovaj paragraf, jer ovo je bio top model nakrcat sa mislim svim što se za P208 može ponuditi 😀
P.S.
E da, unaprijed se ispričavam ako Vam fali fotka nekog detalja koji ste očekivali, jer je auto previše mamio na vožnju, pa za neko predetaljno fotknje baš i nije bilo vremena 🙂
P.P.S.
Da ne zaboravim, da nije TWITTERA ne bi bilo ni ove suradnje 🙂
“Bijela rukavica” je sve osmislila pod konceptom “#Peugeot Dnevnik Tviteraša!”, a ja sam imao čast biti prvi, hvala Vam još jednom na tome 😉
Ako Vas zanima cijeli tijek avanture, diskusije s ljudima i popratne fotograrije u realnom vremenu, sve to možete pogledati na ovom link: Klikni me i odvedi na twitter 🙂